Poticanje intenzivnijeg uključivanja osoba s invaliditetom na tržište rada - STUDIJA

Poticanje intenzivnijeg uključivanja osoba s invaliditetom na tržište rada - STUDIJA Ovaj projekt provodi. Mišljenja iznesena u ovom izvješću ne predstavljaju nužno mišljenja Europske komisije. Ova studija i njene preporuke rezultat su suradničkog doprinosa sljedećih stručnjaka: Antonio Matković, Anka Kekez Koštro i Lana Načinović u području problema i potreba osoba s invaliditetom u Hrvatskoj i vezanih preporuka; Jean Daniel Leroy u području europskih politika (Europske Unije i njenih zemalja članica) vezanih za osobe s invaliditetom i preporuka inspiriranih tim politikama; Kristijana Sokač u pregledavanju i dorađivanju cjelokupne studije. Zagreb, prosinac 2010. Ovaj projekt financira Europska Unija, a provodi ga konzorcij pod vodstvom tvrtke Hulla and Co. Human Dynamics KG koji uključuje i tvrtke BBRZ te ADECRI. Glavni je partner na projektu Hrvatski zavod za zapošljavanje. Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom također je partner u projektu. 1

Poticanje intenzivnijeg uključivanja osoba s invaliditetom na tržište rada - STUDIJA SADRŽAJ 1. SAŽETAK 4 2. UVOD 6 2.1. PREGLED I ULOGA PROJEKTA 6 2.2. SVRHA STUDIJE U SKLOPU PROJEKTA 8 3. OSNOVNE INFORMACIJE O ISTRAŽIVANJU 10 4. NALAZI STUDIJE 12 4.1. PREGLED INSTITUCIONALNOG OKVIRA EU I REPUBLIKE HRVATSKE ZA POTPORU U ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM 12 4.1.1. RAZVOJNI PROCES POLITIKA NA RAZINI EUROPSKE UNIJE 12 4.1.2. KONVENCIJA UJEDINJENIH NARODA O PRAVIMA OSOBA S INVALIDITETOM I NJEZIN FAKULTATIVNI PROTOKOL 13 4.1.3. POLITIKE I INSTRUMENTI EU GLEDE OSOBA S INVALIDITETOM 13 4.1.4. RAZVOJNI PROCES POLITIKA U HRVATSKOJ 16 4.2. PROFESIONALNO USMJERAVANJE I OBRAZOVANJE OSOBA S INVALIDITETOM 26 4.2.1. OKVIR ZA PROFESIONALNO USMJERAVANJE I OBRAZOVANJE OSOBA S TEŠKOĆAMA (INSTITUCIONALNI I ZAKONSKI) 26 4.2.2. PROFESIONALNO USMJERAVANJE 27 4.2.3. OSPOSOBLJAVANJE ZA PRODUKTIVAN RAD 30 4.3. ZAPOŠLJAVANJE OSOBA S INVALIDITETOM 35 4.3.1. INSTITUCIONALNI OKVIR ZA POTICANJE ZAPOŠLJAVANJA OSOBA S INVALIDITETOM 35 4.3.2. AKTIVNOSTI I MJERE POTPORE ZA ZAPOŠLJAVANJE 40 4.3.3. STANJE I TRENDOVI ZAPOŠLJAVANJA OSOBA S INVALIDITETOM 48 4.3.4. PRESJEK STANJA ZAPOŠLJAVANJA OSOBA S INVALIDITETOM U EU 64 4.4. POSLODAVCI OSOBA S INVALIDITETOM 72 4.4.1. ZAKONODAVNI I INSTITUCIONALNI OKVIR ZA POTPORU POSLODAVCIMA OSOBA S INVALIDITETOM 72 4.4.2. MJERE POTPORE POSLODAVCIMA ZA ZAPOŠLJAVANJE OSOBA S INVALIDITETOM 72 4.4.3. TRENDOVI I STAVOVI POSLODAVACA 76 4.4.4. OBVEZE POSLODAVACA U PRIMJERIMA ZEMALJA EU 83 4.5. INTEGRACIJA U TRŽIŠTE RADA I RADNU OKOLINU 84 4.5.1. PRISTUPAČNOST DO RADNOG MJESTA I MOBILNOST 84 4.5.2. PROFESIONALNA REHABILITACIJA INVALIDA RADA 86 2

Poticanje intenzivnijeg uključivanja osoba s invaliditetom na tržište rada - STUDIJA 5. ZAKLJUČCI 89 5.1. POLITIKE I ZAKONODAVNI OKVIR 89 5.2. PROFESIONALNO USMJERAVANJE I OBRAZOVANJE 93 5.3. ZAPOŠLJAVANJE OSOBA S INVALIDITETOM 95 5.4. POSLODAVCI OSOBA S INVALIDITETOM 98 5.5. INTEGRACIJA U RADNU OKOLINU 101 6. PREPORUKE 102 6.1. POLITIKE I ZAKONODAVNI OKVIR 102 6.2. PROFESIONALNO USMJERAVANJE I OBRAZOVANJE 105 6.3. ZAPOŠLJAVANJE OSOBA S INVALIDITETOM 108 6.4. POSLODAVCI OSOBA S INVALIDITETOM 114 6.5. INTEGRACIJA NA RADNO MJESTO 114 7. BIBLIOGRAFIJA 115 3

Poticanje intenzivnijeg uključivanja osoba s invaliditetom na tržište rada - STUDIJA 1. SAŽETAK U sklopu projekta Poticanje intenzivnijeg uključivanja osoba s invaliditetom na tržište rada koji se provodi u okviru IPA Komponente IV Razvoj ljudskih potencijala, Programa Europske Unije za Hrvatsku, ova studija predstavlja važan izvor informacija na dvije razine. Prvo, studija je potrebna za kvalitetnu pripremu i provedbu daljnjih aktivnosti u sklopu projekta, prije svega za definiranje akcijskih planova zapošljavanja osoba s invaliditetom u 8 pilot-županija. S druge strane, ova studija kao sveobuhvatan pregled sustava, s nizom preporuka za daljnja unaprjeđenja, treba služiti i vanjskim korisnicima koji su izravno ili neizravno uključeni u proces profesionalne rehabilitacije ili zapošljavanja osoba s invaliditetom. U izradi studije sudjelovao je četveročlani tim stručnjaka, a metode prikupljanja podataka za potrebe studije uključivale su analizu postojećih istraživanja i dostupnih baza podataka (u Hrvatskoj i u EU), intervjue s ključnim dionicima te provedbu ankete među šest ključnih dionika (nezaposlene osobe s invaliditetom, poslodavci, područne službe HZZ-a, centri za socijalnu skrb, obrazovne ustanove i udruge civilnog društva). Tema profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom u ovoj je studiji obuhvaćena kroz pet cjelina: pregled nacionalnog i institucionalnog okvira EU za potporu u zapošljavanju osoba s invaliditetom, profesionalno usmjeravanje i obrazovanje osoba s invaliditetom, zapošljavanje osoba s invaliditetom, poslodavci osoba s invaliditetom, integracija u tržište rada i radnu okolinu. S ciljem podizanja učinkovitosti i kvalitete, ali i jačanja mogućnosti realizacije budućih obveza članstva u EU, a temeljem provedenih istraživanja i analiza, tim stručnjaka definirao je niz zaključaka o trenutačnom stanju po svakoj od gore navedenih točaka, kao i niz preporuka o daljnjem unaprjeđenju sustava. U području institucionalnog razvoja ključne se preporuke odnose na osiguravanje uvjeta za učinkovitiju provedbu Nacionalne strategije izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom. U vezi s navedenim, izrazita preporuka jest intenzivnije sinergijsko djelovanje koje podrazumijeva i proces daljnjeg razvoja lokalnih partnerstava za zapošljavanje. Preporuke u području profesionalnog usmjeravanja odnose se prvenstveno na potrebu uspostave jedinstvenog sustava vještačenja i profesionalne rehabilitacije, ali i potpore raznim dionicima uključenim u proces profesionalnog usmjeravanja. U području obrazovanja naglašeno se preporučuje razvoj kvalitetnijih uvjeta za olakšavanje integracije učenika u redovno školstvo, kao i stvaranje preduvjeta za veću zapošljivost učenika i odraslih osoba s invaliditetom nakon završenog školovanja. U tom se kontekstu, kao bitan sastavni element obrazovnog sustava, ističe i sustav obrazovanja odraslih. Tijekom konzultacija s dionicima u osam županija, upravo je, i s njihove strane, područje obrazovanja identificirano kao ključno za sveobuhvatan pristup uključivanja osoba s invaliditetom na tržište rada. Unaprjeđenje obrazovnog 4

Poticanje intenzivnijeg uključivanja osoba s invaliditetom na tržište rada - STUDIJA sustava za kvalitetniji pristup učenicima s teškoćama, ali i odraslim osobama s invaliditetom, bitno je za sve ostale napore podizanja zapošljivosti i zapošljavanja osoba s invaliditetom. Preporuke u području zapošljavanja odnose se na aktivne mjere zapošljavanja i usmjerene su na osiguravanje uvjeta dugotrajne zapošljivosti osoba s invaliditetom, dok su detaljnije preporuke dane u području kvotnog sustava zapošljavanja osoba s invaliditetom, tj. njegova daljnjeg proširenja i povećanja učinkovitosti. Upravo je tijekom konzultacija diljem Hrvatske potvrđena potreba za što hitnijim unaprjeđenjem trenutačnoga kvotnog sustava. Ovdje je, također, naglasak stavljen na utjecaj mirovina i naknada te na potencijalne neusklađenosti između različitih sustava, stoga preporuke naglašavaju potrebu za integracijom i usklađivanjem sustava naknada kako bi isti bio poticajniji za zapošljavanje. U odnosu prema poslodavcima, preporuke su usmjerene na osiguravanje kvalitetne stručne potpore pri zapošljavanju i integraciji osoba s invaliditetom u radnu okolinu. Završne preporuke odnose se na pitanja integracije u tržište rada i radnu okolinu iz perspektive osoba s invaliditetom i to prvenstveno po pitanju pristupačnosti, kako kod poslodavca, tako i u javnim objektima, posebice u javnom prijevozu. Također, ovdje se preporuke osvrću i na pitanja povratka invalida rada u radni odnos kod svog poslodavca nakon rehabilitacije. Svojom sveobuhvatnošću i iscrpnim preporukama, ova bi studija trebala biti koristan resurs za sve aktere koji djeluju na području uključivanja osoba s invaliditetom u svijet rada i u, globalno gledajući, širu društvenu zajednicu. 5

Poticanje intenzivnijeg uključivanja osoba s invaliditetom na tržište rada - STUDIJA 2. UVOD Ova se studija provodi u sklopu projekta Promicanje intenzivnijeg uključivanja osoba s invaliditetom u tržište rada, čiji je cilj promicanje socijalne uključenosti osoba s invaliditetom i njihove integracije u tržište rada. 2.1. Pregled i uloga projekta Navedeni cilj odražava politiku koja se podržava na razini EU i Hrvatske s ciljem integracije osoba s invaliditetom u tržište rada te, zajedno sa samom svrhom projekta, predstavlja nastavak i daljnje proširenje uključivanja pitanja invaliditeta u formiranje politika i strategija za povećanje sudjelovanja osoba s invaliditetom. Proširenjem cilja na regionalnu razinu, što je i ovim projektom predviđeno, nadograđuju se postojeći temelji, postavljeni ranijim projektima koji su se bavili pitanjima zapošljivosti i zapošljavanja osoba s invaliditetom u Hrvatskoj. Projektni pristup usmjeren je uspostavljanju pogodnoga okruženja za razvijanje lokalnih strategija promicanja zapošljavanja osoba s invaliditetom koristeći postojeći institucionalni okvir za gospodarski i društveni razvoj. Pogodno će okruženje biti temeljeno na partnerstvu između različitih dionika koji nezaposlenu osobu s invaliditetom mogu podržati na putu do zaposlenja. Strategije će odražavati postojeće ili potencijalne mjere, pokušat će analizirati njihovu učinkovitost i pružiti potporu lokalnim dionicima na izradi sveobuhvatnih planova i pojedinih mjera za olakšavanje pristupa zapošljavanju osoba s invaliditetom u svih 21 jedinica područne (regionalne) samouprave. Promicanje intenzivnijeg uključivanja osoba s invaliditetom u tržište rada jest projekt koji se financira u okviru IPA Komponente IV Razvoj ljudskih potencijala te koji će pridonijeti ciljevima Operativnog programa za razvoj ljudskih potencijala, Prioritetu 2 Jačanju socijalnog uključivanja osoba u nepovoljnom položaju (poseban cilj: povećati zapošljivost osoba u nepovoljnom položaju i pomoći im u pristupu tržištu rada). Prva komponenta projekta bavi se jačanjem kapaciteta dionika na regionalnoj i lokalnoj razini kako bi se moglo bolje posvetiti problemima osoba s invaliditetom. Unutar te komponente projekta, provela se ova studija o potrebama i položaju osoba s invaliditetom, a ona obuhvaća sve važne aspekte vezane za zapošljavanje nezaposlenih osoba s invaliditetom: procjenu postojećih usluga, relevantne nacionalne i regionalne zakone, uspješne primjere iz prakse vezane uz promicanje zapošljavanja osoba s invaliditetom i njihovo uključivanje na tržište rada. Slijedom izrade studije, bit će odabrano 8 županija te će se, analogno tome, izraditi i razviti 8 akcijskih planova za zapošljavanje osoba s invaliditetom. Akcijske će planove razviti radne skupine čiji će članovi biti predstavnici svih relevantnih dionika (predstavnici organizacija civilnog društva osoba s invaliditetom i onih koji se bave osobama s invaliditetom, HZZ-a, centara za socijalnu skrb, škola, udruga poslodavaca i drugih relevantnih institucija). Radne grupe i HZZ (kao koordinator) bit će odgovorni za praćenje i procjenu akcijskih planova, stoga će konzultanti razviti vodič o praćenju i evaluaciji akcijskih planova. U okviru ove komponente bilo je predviđeno izgraditi i ojačati kapacitete potencijalnih korisnika bespovratnih sredstava za izradu projekata te provedbu aktivnih mjera na tržištu rada koje se odnose na zapošljavanje osoba s invaliditetom, što je i učinjeno. 6

Poticanje intenzivnijeg uključivanja osoba s invaliditetom na tržište rada - STUDIJA Druga komponenta ovog projekta bavi se kapacitetima savjetnika za rad osobama s invaliditetom na tržištu rada (Hrvatski zavod za zapošljavanje, Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, organizacije civilnog društva, privatne agencije za zapošljavanje itd.) u promicanju i potpori zapošljavanju osoba s invaliditetom. Kao rezultat treninga, bit će izrađen priručnik za posrednike pri zapošljavanju na tržištu rada koji će služiti kao radni alat te će sadržavati razrađene nove tehnike poticanja zapošljavanja osoba s invaliditetom. Također, u okviru Komponente II, izradit će se vodič za poslodavce o postupcima odabira, zapošljavanja, odgovarajućeg nadzora i zadržavanja osoba s invaliditetom te prilagodbe radnog mjesta, kao i priručnik o aktivnom traženju posla za nezaposlene osobe s invaliditetom. Treća komponenta provodit će se u uskoj suradnji s partnerom u projektu Fondom za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Glavni rezultat Komponente III razvoj je portala One Stop Shop za osobe s invaliditetom. Portal će na jednome mjestu sadržavati sve relevantne informacije u svezi problematike osoba s invaliditetom, a bit će promoviran kampanjom u kojoj će se predstaviti rezultati Komponente II. Nadalje, javne će se kampanje, također, fokusirati na podizanje svijesti šire društvene zajednice o problemima osoba s invaliditetom te će se sastojati od manjih javnih događaja (najmanje tri). 7

Poticanje intenzivnijeg uključivanja osoba s invaliditetom na tržište rada - STUDIJA 2.2. Svrha studije u sklopu projekta Jedan od specifičnih ciljeva projekta jest pripremiti studiju o potrebama osoba s invaliditetom za pristup tržištu rada. Regionalne razlike u pristupu zapošljavanju moraju biti prepoznate, stoga na temelju tih i postojećih nacionalnih politika, a putem akcijskih planova, trebaju biti predložene regionalne i lokalne mjere za radno-socijalnu integraciju osoba s invaliditetom. Ova studija treba pružiti kvalitetnu podlogu i presjek stvarnog stanja u području profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom kako bi predstavljala kvalitetan temelj za daljnje aktivnosti. U tom je kontekstu zadatak studije bio: procijeniti učinkovitost, utjecaj i ishode aktivnih mjera zapošljavanja koje se već provode u Hrvatskoj, a koje na nacionalnoj i županijskoj razini promiču zapošljavanje/zadržavanje na radnome mjestu osoba s invaliditetom; napraviti pregled već dostupnih alata, međusobno ih usporediti i procijeniti njihovu učinkovitost te ih usporediti sa smjernicama i postojećim trendovima u zemljama EU; izraditi zaključke i preporuke kako bi se pomoglo u razvoju i budućoj optimizaciji uloga svih zainteresiranih dionika koji pružaju potporu osobama s invaliditetom u odnosu na tržište rada, kao i alata koji se koriste te njihove interakcije i koordinacije. Pri definiranju stanja i pri pružanju potrebnih informacija, studija je istražila pojedine sustave u Hrvatskoj koji su dio procesa stjecanja kvalifikacija i zapošljavanja osoba s invaliditetom. Analiza je provedena iz perspektive pojedinih sustava prema osobama s invaliditetom, a riječ je o sljedećim područjima: Strukovno profiliranje/profesionalno usmjeravanje Analiza u ovom području obuhvaća obrazovne alate i savjetodavnu potporu raznih tijela, s ciljem utvrđivanja načina na koji sustav prepoznaje i podržava razvoj individualnih znanja i vještina te pruža cjelovitu sliku o mogućnostima zapošljavanja osobe s invaliditetom uzimajući u obzir interese i profesionalne aspiracije pojedinca. S druge strane, pružit će se uvid i u sustav obrazovanja te u sposobnost sustava obrazovanja da zadovolji osobne težnje i trendove, kao i mogućnosti na tržištu rada. Ta će analiza u krajnosti biti fokusirana na pitanje u kojoj se mjeri u Hrvatskoj primjenjuje ideja individualno usmjerenog planiranja. Pronalazak zaposlenja Pronalazak zaposlenja ključan je korak, ali i vrlo složen proces čije aktivnosti mogu utjecati na poslodavce i osigurati zaposlenje tražiteljima posla. Stoga će u ovoj studiji biti analizirano koje se metode, i na koji način, koriste za identifikaciju prikladnih poslova ili poslodavaca putem: izrade životopisa, odgovaranja na oglase za posao, pisanja inicijalnih pisama poslodavcima, probnih radova i poslova u zaštitnim radionicama kao procesima tranzicije do pune integracije u tržište rada, uspostave kontakta s poslodavcima i umrežavanje. 8

Poticanje intenzivnijeg uključivanja osoba s invaliditetom na tržište rada - STUDIJA Angažman poslodavaca Studija će analizirati koliko relevantne organizacije uzimaju u obzir ponudu poslodavaca, posebice kroz sljedeća područja: vještine/iskustva koja poslodavci traže, uvjeti zaposlenja, kultura na radnome mjestu, potpora koja je potrebna tražiteljima posla, dostupna potpora relevantnih organizacija, dostupna potpora poslodavca/suradnika, osviještenost poslodavaca i suradnika, dostupnost financiranja i potpore kroz programe državnih institucija, postojeće smjernice i savjeti poslodavcima u svezi njihovih obveza/odgovornosti utvrđenih zakonom, posljedice diskriminacije u pristupu zapošljavanju/zadržavanju radnog mjesta. Potpora na radnome mjestu i oko njega Pružanje ovakve potpore daje pojedincu priliku da uči i primjenjuje znanja, da bude dio radnog tima, da doprinosi kulturi poduzeća, ali i da razvija vlastitu karijeru. S druge strane, olakšava poslodavcu proces uvođenja osobe u radne zadatke i obveze, a suradnicima omogućuje stjecanje znanja i razumijevanje mogućnosti te osobnih i radnih kvaliteta osoba s invaliditetom, s ciljem razvoja podržavajućega radnog okruženja. Studija pritom analizira kako sustavi u Hrvatskoj pridonose procesu integracije osoba s invaliditetom u tržište rada, u sklopu kojeg se profesionalna potpora s vremenom smanjuje te zamjenjuje potporom suradnika. Važno je naglasiti kako je potrebno pomno planirati razine potpore i tranzicijskih strategija te ih po potrebi i revidirati u suradnji s poslodavcem, radnikom i njegovim suradnicima. Svako od navedenih područja, tj. procesa socijalne integracije kroza zapošljavanje, u ovoj je studiji analizirano kroz nekoliko prizmi. Upravo su stoga rezultati studije prikazani iz svake od tih perspektiva: I. formalni sustav unutar kojeg se odvijaju navedeni procesi (uključujući i zakonodavni okvir), II. usporedba sustava s EU, III. podaci o trenutačnom stanju i trendovima unutar pojedinog procesa, IV. usporedba s EU, V. zaključci i preporuke za razvoj i provedbu pojedinih procesa. 9

Poticanje intenzivnijeg uključivanja osoba s invaliditetom na tržište rada - STUDIJA 3. OSNOVNE INFORMACIJE O ISTRAŽIVANJU Ciljne skupine Kako su rezultati ove studije namijenjeni prvenstveno stručnjacima koji se bave profesionalnom rehabilitacijom i zapošljavanjem osoba s invaliditetom, a istodobno bi trebali poslužiti i kao alat koji može doprinijeti tom procesu, istraživanje je bilo usmjereno na sljedeće tri skupine: nezaposlene osobe s invaliditetom, poslodavci, pružatelji usluga za osobe s invaliditetom (obrazovne institucije, udruge, HZZ, Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom i centri za socijalnu skrb). Procesi profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja sagledani su iz perspektiva navedenih skupina kako bi se dobila cjelovita slika koja je preduvjet za planiranje i razvoj daljnjih aktivnosti, i to ne samo u okviru ovog projekta već i šire. Obuhvat istraživanja zemljopisni i vremenski Istraživanje je provedeno na dvije razine: s jedne strane, obuhvaćalo je stanje u Republici Hrvatskoj i to na nacionalnoj i lokalnoj razini te, s druge strane, stanje u zemljama članicama EU. Na razini Hrvatske analizirane su politike, trendovi, mjere i primjeri na nacionalnoj razini, dok su se analize na lokalnoj razini uglavnom odnosile na pojedinačne primjere jer pitanja su profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja još uvijek u velikoj mjeri centralizirana. Analize na razini zemalja članica Europske Unije obuhvatile su postojeće politike, strategije i smjernice koje predstavljaju obveze ili upute te preporuke zemljama članicama po pitanju profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja. Ovo je područje od posebnog interesa s obzirom na skorašnje obveze Republike Hrvatske kao posljedice pristupanja EU. Nadalje, istaknuti su i specifični primjeri pojedinih zemalja članica EU kako bi se ilustrirali različiti pristupi i modeli. Važno je naglasiti kako glavnina analiziranih podataka datira od 2000. godine nadalje, dok se podaci o stanju na tržištu rada u Republici Hrvatskoj odnose na razdoblje od 2008. godine do danas. Metodologija istraživanja Za potrebe istraživanja korišten je niz alata čija je svrha prikupljanje relevantnih podataka na nacionalnoj i lokalnoj razini u Republici Hrvatskoj te na razini EU. Korištene metode jesu: intervjui i sastanci s relevantnim organizacijama/dionicima, slanje tiskanih i on-line upitnika predstavnicima ciljanih skupina (ukupno 6 skupina), analiza postojećih istraživanja i podataka iz drugih izvora (pogledati popis bibliografije). Studija se temelji na pregledu relevantnih dokumenata, zakona, strategija, programa, izvješća, statističkih pokazatelja, kao i na korištenju postojećih analiza i istraživanja u području politike prema 10

Poticanje intenzivnijeg uključivanja osoba s invaliditetom na tržište rada - STUDIJA osobama s invaliditetom 1. Uz analizu i korištenje dokumenata, uvid u prakse poticanja zapošljavanja osoba s invaliditetom osiguran je i pretraživanjem internetskih stranica s formalnim i neformalnim pružateljima usluga, kao i održavanjem konzultativnih sastanaka s predstavnicima relevantnih institucija, među kojima ističemo Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Hrvatski zavod za zapošljavanje i Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Anketno istraživanje provedeno je na šest različitih skupina koje su od interesa za ovaj projekt: osobe s invaliditetom koje su registrirane u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, poslodavci, odgojnoobrazovne institucije koje provode programe za osobe s invaliditetom, nevladine organizacije koje pružaju različite oblike pomoći i potpore pri zapošljavanju osobama s invaliditetom, centri za socijalnu skrb te odgovarajući odjeli područnih ureda Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Istraživanje na svim skupinama provedeno je metodom poštanske ankete, dok je poslodavcima pružena mogućnost popunjavanja upitnika u obliku internetskog obrasca. U dijelu istraživanja koji se odnosi na osobe s invaliditetom registrirane pri Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, poslano je ukupno 1000 upitnika, a odgovor su poslala 332 ispitanika, što predstavlja odziv od oko 33% i što se može smatrati izrazito zadovoljavajućim odzivom. Nažalost, dostupni podaci ne omogućavaju procjenu reprezentativnosti realiziranog uzorka, no s obzirom na zadovoljavajući odziv, rezultati se mogu smatrati zadovoljavajuće reprezentativnim. U dijelu istraživanja među poslodavcima, uzorak je poslan na 2008 adresa slučajno odabranih poslodavaca iz baze HZZ-a, a istraživanju su se odazvala 142 poslodavca. Iako se odziv može smatrati relativno zadovoljavajućim, struktura realiziranog uzorka odstupa od strukture populacije poslodavaca te stoga prikupljene rezultate valja oprezno interpretirati. U dijelu istraživanja među nevladinim organizacijama, zabilježen je uvjerljivo najlošiji odziv jer je na upitnik, od ukupno 89 organizacija koje su pozvane da sudjeluju u istraživanju, odgovorila samo jedna nevladina organizacija. Nažalost, zbog slabog odziva, ovaj dio istraživanja nije rezultirao upotrebljivim podacima. Kada su u pitanju odgojno-obrazovne ustanove, u istraživanje su pozvana 72 centra, a odazvalo se njih 16. S obzirom na važnost ovih ustanova, prikupljeni podaci mogu poslužiti kao ilustracija iskustava tih ustanova, ali šire generalizacije nisu moguće. Na kraju, kada su u pitanju centri za socijalnu skrb te odjeli područnih ureda HZZ-a, odziv se može smatrati zadovoljavajućim jer na upitnik je odgovorilo 45 centara za socijalnu skrb te 40 odjela u područnim uredima HZZ-a. Prikupljeni podaci za ove dvije skupine mogu se smatrati reprezentativnim i mogu se bez većih ograničenja koristiti u zaključivanju. 1 V. popis literature i dokumenata na kraju studije 11

Poticanje intenzivnijeg uključivanja osoba s invaliditetom na tržište rada - STUDIJA 4. NALAZI STUDIJE 4.1. Pregled institucionalnog okvira EU i Republike Hrvatske za potporu u zapošljavanju osoba s invaliditetom Cijeli niz godina međunarodne su organizacije, poput Ujedinjenih naroda (UN), Međunarodne organizacije rada (ILO), Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), Svjetske banke (WB) te Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), s Europskom Unijom i državama članicama Europske Unije provodile istraživanja, izrađivale i ocjenjivale politike, davale preporuke i izdavale standarde glede položaja osoba s invaliditetom (OI) i, posebice, glede pristupa osoba s invaliditetom zapošljavanju. Na temelju aktivnosti međunarodnih organizacija, Europska Unija podupire napredak država članica u poboljšavanju položaja osoba s invaliditetom putem vlastitih politika ( Europski socijalni model ), istraživanja, evaluacija, preporuka i standarda (smjernice, uredbe i direktive). Procesi društvenog razvoja u zadnjem su desetljeću u Republici Hrvatskoj doveli do snažnijeg prepoznavanja potrebe za razvojem konkretnoga nediskriminatornog pristupa osobama s invaliditetom te se unutar tog procesa, između ostalog, izdvojilo i pitanje profesionalne rehabilitacije, rada i zapošljavanja osoba s invaliditetom. Raznovrsni regulacijski mehanizmi doveli su do stvaranja složene mreže nacionalnih zakona, strateških dokumenata i preuzetih međunarodnih obveza vezanih uz politiku aktivnog poticanja zapošljavanja osoba s invaliditetom te promicanja načela jednakih mogućnosti. Daljnji je razvoj zakonodavstva i regulative poticanja zapošljavanja te društvenoga uključivanja osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj uvelike vezan za mehanizme, pravno nasljeđe i aktualne procese Europske Unije na tom području, stoga će i sama analiza politika prvo obuhvatiti razinu EU, a onda usporedno i Republiku Hrvatsku. 4.1.1. Razvojni proces politika na razini Europske Unije Intervencija Europske Unije u socijalnim pitanjima predmet je visokih očekivanja njezinih građana, što je utvrđeno i 2005. godine na referendumu o nacrtu Ugovora u Ustavu. Ta su očekivanja danas čak i veća zbog gospodarske i financijske krize uključujući i njihove očigledne socijalne posljedice. Utemeljitelji Europske Unije vjerovali su da socijalni napredak proizlazi iz gospodarskog napretka, nastalog uvođenjem zajedničkog tržišta. S druge strane, heterogenost socijalnih sustava otežala je definiranje zajedničke socijalne politike. Tek se nakon poslijeratnog procvata pojavio prvi nacrt socijalne Europe. Nakon prvoga Socijalnoga akcijskog programa 1974. godine, uslijedili su Jedinstveni europski akt, zatim Socijalna povelja, a za njima Ugovor iz Maastrichta s Protokolom o socijalnoj politici ambicijama Europske Unije za ulaganje u socijalno područje. Zatim je u Amsterdamskom ugovoru iz 1997. godine pitanje zapošljavanja postalo predmetom interesa zajednice, dok Lisabonska strategija (2000.) i Strategija Europa 2020 (2010.) zagovaraju modernizaciju europskoga socijalnog modela. Osim tradicionalnih pravnih alata (posebice smjernica), Europska je Unija implementirala niz specifičnih alata za odlučivanje: europski socijalni dijalog koji omogućuje socijalnim partnerima da međusobno dogovore okvirni ugovor koji se zatim pretvara u direktivu, otvorenu metodu koordinacije. Stvaranje Europskoga socijalnog fonda (prilagodba Europskoga socijalnog fonda globalizaciji, 12

Poticanje intenzivnijeg uključivanja osoba s invaliditetom na tržište rada - STUDIJA program PROGRESS) pomoglo je financijskom podupiranju socijalnih ambicija Unije, pri čemu treba imati na umu da se pravna stečevina EU u socijalnom kontekstu sastoji od gotovo dvije stotine normativnih instrumenata. 4.1.2. Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom i njezin Fakultativni protokol EU je vršila jak pritisak za usvajanje Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom i njezina Fakultativnog protokola. Konvencija i Protokol usvojeni su 13. prosinca 2006. godine te su ih potpisale EU i sve države članice EU. Konvencija i Protokol stupili su na snagu 3. svibnja 2008. godine nakon ratifikacije Konvencije u 20 zemalja, među kojima je bila i Republika Hrvatska (15. kolovoza 2007. godine), te Opcionalnog protokola u 10 zemalja. Većina država članica ratificirala je Konvenciju i Protokol 1. svibnja 2010. godine, dok je ratifikacija u ostalim državama članicama u tijeku, a istodobno je u tijeku i proces zaključivanja Konvencije od Europske zajednice. Svrha Konvencije jest promovirati, štititi i osiguravati svim osobama s invaliditetom puno i ravnopravno uživanje svih ljudskih prava i temeljnih sloboda. Glede svog sadržaja, Konvencija predstavlja značajnu promjenu: ona, naime, invaliditet definira ne samo kao pitanje socijalne skrbi već i kao pitanje ljudskih prava i pravno pitanje. Glavni elementi strategije EU za osobe s invaliditetom u kojoj su spojeni zabrana diskriminacije, jednake mogućnosti i aktivne mjere inkluzije odražavaju se u Konvenciji. Prava priznata Konvencijom pokrivaju gotovo sva područja: od pravosuđa, transporta, zapošljavanja i informacijske tehnologije do socijalne i zdravstvene politike. S obzirom na veliku konvergenciju ciljeva između opće Europske strategije za osobe s invaliditetom i Konvencije Ujedinjenih naroda, Komisija smatra da se, u okviru tekućega Akcijskog plana za ravnopravnost osoba s invaliditetom EU, treba baviti pitanjima koja se odnose na implementaciju Konvencije UN-a na razini EU. 4.1.3. Politike i instrumenti EU glede osoba s invaliditetom Studije, planovi i strategije Strategija EU za rast i radna mjesta ima za cilj povećati stopu zapošljavanja osoba s invaliditetom. Time se, također, bavi Europska strategija za zapošljavanje koja od zemalja članica traži da se bore protiv diskriminacije i pomažu osobama s invaliditetom, kako na tržištu rada, tako i na radnome mjestu. Osim toga, Europska strategija za osobe s invaliditetom (2003. 2010.) potiče punu i aktivnu integraciju osoba s invaliditetom u društvo te osigurava sredstva za provođenje tih ciljeva u praksi. Ona se koristi kako bi se osiguralo integriranje pitanja osoba s invaliditetom u sve relevantne politike EU. Mainstreaming pitanja osoba s invaliditetom, odnosno ravnopravnost osoba s invaliditetom, znači da se pitanja i interesi osoba s invaliditetom ne bi trebali izolirati i razmatrati zasebno, već bi trebali biti ravnopravno uključeni u opće odredbe, zakonodavstvo i društvo u cjelini tako da se prepoznaju potrebe, kao i doprinos osoba s invaliditetom. Ravnopravnost osoba s invaliditetom uključuje analizu relevantnih područja i politika iz perspektive osoba s invaliditetom, s razumijevanjem za različite potrebe osoba s invaliditetom i uzimanjem tih potreba u obzir pri razvoju politika. Dvogodišnji Akcijski plan za osobe s invaliditetom (DAP) zauzima središnje mjesto u strategiji i uspostavlja niz mjera glede pitanja radnih mjesta i zapošljavanja. Tekući Akcijski plan za osobe s invaliditetom 2008. 2009. usredotočuje se na pristupačnost i naznačuje da je potreban detaljan 13

Poticanje intenzivnijeg uključivanja osoba s invaliditetom na tržište rada - STUDIJA pristup kako bi se povećala stopa zapošljavanja osoba s invaliditetom. Cilj je poticati inkluzivnu participaciju osoba s invaliditetom i djelovati u smjeru njihova potpunog uživanja temeljnih prava. To se čini putem: poticanja pristupačnosti tržišta rada (putem fleksigurnosti, poticanog zapošljavanja i rada s javnim zavodima za zapošljavanje), jačanja pristupačnosti roba, usluga i infrastruktura, konsolidacije analitičke sposobnosti Komisije za poticanje pristupačnosti (putem studija itd.), omogućavanja provedbe Konvencije UN-a, nadopunjavanja legislativnog okvira zajednice za zaštitu protiv diskriminacije. Direktiva Vijeća 2000/78/EZ Glavna i zadnja legislativna aktivnost EU u odnosu na osobe s invaliditetom jest Direktiva Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenog 2000. kojom se uspostavlja opći okvir za jednak tretman pri zapošljavanju i radu. Direktiva se odnosi na sve situacije u kojima postoji nedostatak jednakosti tretmana ili mogućnost diskriminacije. Ona dopunjuje odredbe Direktive Vijeća 76/207/EZ od 9. veljače 1976. o implementaciji principa jednakog tretmana žena i muškaraca u pogledu pristupa zapošljavanju, stručnoj izobrazbi i napredovanju te u pogledu radnih uvjeta. Ovom se Direktivom nadopunjuje princip jednakog tretmana pri zapošljavanju, pri čemu se uzimaju u obzir rod, neki vidovi koji se odnose na spolnu orijentaciju, vjeru ili uvjerenje te dob i invaliditet. Glede pristupa osoba s invaliditetom zapošljavanju, cilj je Direktive uvođenje prilično novih koncepata ili prava (osim za Ujedinjeno Kraljevstvo i, u određenoj mjeri, za skandinavske zemlje) u politike zemalja članica. Ti su koncepti ili prava sljedeći: pravo na razumnu prilagodbu, obveza razumne prilagodbe, koncept nerazmjernog opterećenja, koncept odgovarajućih mjera. Istodobno, Direktiva naglašava ulogu sudaca i civilnog društva (udruga, socijalnih partnera i nevladinih organizacija) te preporuča obrnut teret dokazivanja odstupajući od općega zakonskog principa. Ovaj pristup izražava politiku koja poklanja više povjerenja pojedincu nego državi, ugovoru ili sporazumu više nego zakonu, građanskom sucu više nego inspektoratima rada ili upravnim sudovima. Odredbe koje proizlaze iz tih principa odnose se na pitanja zapošljavanja osoba s invaliditetom ne toliko u smislu postotaka radnih mjesta rezerviranih za zaposlenike s invaliditetom, koliko u smislu stroge primjene prava na jednako postupanje i nediskriminaciju. Za većinu zemalja članica, jednak tretman i nediskriminacija bili su temeljni principi prava osoba s invaliditetom na zapošljavanje i obveza svih relevantnih tijela (pružatelja obrazovanja i strukovnog obrazovanja, nacionalnih ili lokalnih javnih službi, transportnih i stanodavnih službi, javnih i privatnih poslodavaca). Provođenje tih prava osigurava se obveznim zapošljavanjem u okviru propisanih kvota (kvote, inspekcije, sankcije, odgovarajuće mjere da se omogući ili kompenzira zadovoljavanje prava osoba s invaliditetom na zapošljavanje). Ova pozitivna diskriminacija, ili afirmativna akcija općenito se upotpunjuje specifičnim obvezama poslodavaca glede rada (prilagodba radnog procesa ili radnog mjesta). 14

Poticanje intenzivnijeg uključivanja osoba s invaliditetom na tržište rada - STUDIJA Poteškoće s prenošenjem Direktive Vijeća 2000/78 u zakonodavstvo zemalja članica S obzirom na to da će Hrvatska u skorije vrijeme morati prenijeti Direktivu 2000/78 u svoje zakonodavstvo, u ovoj bi studiji moglo biti važno spomenuti odgovarajuća iskustva zemalja članica EU. Tijekom izravne komunikacije s Vijećem, Parlamentom, Europskim gospodarskim i socijalnim vijećem te Odborom regija, Komisija je na sastanku 19. lipnja 2008. godine raspravljala prenošenje Direktive Vijeća 2000/78/EZ (Članak 19.) u nacionalna zakonodavstva država članica. Države koje su pristupile Europskoj Uniji 1. prosinca 2000. godine imale su obvezu prenijeti Direktivu u svoje zakonodavstvo do 2. prosinca 2003. godine, prvih deset novih država članica do 1. ožujka 2004. godine, a Rumunjska i Bugarska do 1. siječnja 2007. godine, odnosno odredbe koje se odnose na dob i invaliditet do 1. siječnja 2010. godine. To bi značilo da će Hrvatska, ukoliko pristupi Europskoj Uniji 2012. godine, morati prenijeti Direktivu 2000/78 u svoje zakonodavstvo u 2015. godini, a odredbe koje se odnose na dob i osobe s invaliditetom do 2021. godine. Komisija je prezentirala situaciju u 25 od 27 država članica jer rumunjsko se i bugarsko zakonodavstvo još uvijek analizira. Glede odredbi koje se odnose na osobe s invaliditetom, Komisija je primijetila da su sve države članice u svoje zakonodavstvo prenijele zabranu diskriminacije temeljem invaliditeta, međutim, samo je polovica država dala definiciju invaliditeta (odatle i zanimanje koje je izazvala odluka Europskog suda pravde kada je 11. srpnja 2006. godine pružena definicija invaliditeta u kontekstu Direktive 2 ). Komisija je naglasila obvezu razumne prilagodbe glede osoba s invaliditetom kao dio principa jednakog tretmana, što predstavlja jednu od najdugovječnijih inovacija Direktive. Također, primijećeno je da je većina država članica prenijela tu obvezu iako je koncept razumne prilagodbe mnogim državama članica bio nov. Iznoseći činjenicu da nekoliko država članica i dalje regulira zapošljavanje osoba s invaliditetom putem sustava koji se temelji na postotku radnih mjesta, što se dodjeljuju osobama s invaliditetom, ili poslova rezerviranih za njih, ocjenjuje se da se ti sustavi, međutim, ne smiju primjenjivati na štetu individualnog prava na nediskriminaciju i razumnu prilagodbu. Neke države članice nisu uvele taj koncept u svoje nacionalno zakonodavstvo ili to nisu učinile na odgovarajući način (primjerice, ograničavajući obvezu razumne prilagodbe u Njemačkoj, Italiji i Mađarskoj tako da se ona odnosi samo na one zaposlenike koji imaju već zaključen ugovor o radu ili na osobe s teškim invaliditetom). Naposljetku, podcrtalo se kako se može zamijetiti velik raspon u stupnju preciznosti legislative zemalja članica po pitanju praktične primjene prava na razumnu prilagodbu. Glede tereta dokazivanja i mogućnosti prebacivanja tereta dokazivanja, Komisija je zaključila da je većina država članica prenijela članak 10.1. Direktive u svoja zakonodavstva. Litva, Estonija, Italija i Poljska odabrale su članak 10., stavak 6. koji teret dokazivanja ostavlja strani koja tvrdi da je bila predmetom diskriminacije, dok se istraživanje činjenica prebacuje na sud ili drugo nadležno tijelo. Poteškoće u primjeni Direktive Vijeća 2000/78/EZ Europska komisija smatra da mala količina sudske prakse po pitanju diskriminacije označava činjenicu da Direktiva u većini država članica nije pružila priliku za prevelik broj sudskih tužbi. U mnogim zemljama, potencijalne žrtve diskriminacije još nisu svjesne svojih prava prema europskom ispitivanju borbe protiv diskriminacije, provedenom u siječnju 2007. godine, manje od jedne trećine Europljana znalo je svoja prava u slučajevima kad su bili suočeni s nekim oblikom diskriminacije. 2 Više informacija o samoj presudi: http://www.eurofound.europa.eu/eiro/2006/12/articles/eu0612069i.htm 15

Poticanje intenzivnijeg uključivanja osoba s invaliditetom na tržište rada - STUDIJA U trenutačnoj fazi prenošenja Direktive, razina pružene zaštite nije jednaka: neke su se države članice odlučile na primjenu kaznenih sankcija, uključujući zatvorsku kaznu koja nije povezana s odštetom, dok su druge pribjegle određivanju novčanih kazni u ograničenim iznosima, poput onih koje su postavile gornje granice za odštetu. I druga pitanja, također, mogu ograničiti mogućnost potraživanja odštete sudskim putem u slučaju diskriminacije: pristup pravnom savjetu, kratki rokovi za pokretanje spora (ponekad se radi o samo nekoliko dana), trajanje, trošak i kompleksnost postupaka što može odvratiti stranke od nastavljanja sudskog spora. Gore navedeno ukazuje na potrebu za jasnim i specifičnim okvirom za žrtve diskriminacije u smislu postupka i odštete. Tu se pokazuje i važnost institucionalne potpore koju mogu pružati ili specijalizirana tijela kao organizacije koje se bave jednakošću ili udruge civilnog društva. Postojanje učinkovitih i proporcionalnih sankcija, koje će imati učinak odvraćanja od diskriminacije, od ključne je važnosti. Komisija je prepoznala činjenicu da zakonski okvir sam po sebi nije dovoljan za sprečavanje diskriminacije i poticanje jednakosti. Osiguranje ispravne primjene i poštivanja zakonskih propisa, u kombinaciji s nizom komplementarnih mjera na nacionalnoj razini i razini zajednice, jest ključ za smanjenje diskriminacije temeljem invaliditeta. 4.1.4. Razvojni proces politika u Hrvatskoj Već se Ustavom Republike Hrvatske (čl. 54) svakoj osobi jamči pravo na rad, a posebno je naglašena zaštita radnog odnosa za osobe s invaliditetom (čl. 64.) 3. Izričito zabranjivanje diskriminacije u ostvarivanju prava na rad, na temelju fizičkih ili duševnih poteškoća, dodatno je određeno Zakonom o radu (čl. 2) 4 te od 2008. godine i Zakonom o suzbijanju diskriminacije (čl. 4) 5. Na temelju najviših ustavnih načela Republike Hrvatske i međunarodnih dokumenata, Hrvatski je sabor 2005. godine donio Deklaraciju o pravima osoba s invaliditetom 6 potvrđujući pravo svih građana da ravnopravno sudjeluju u svim segmentima društva te da nesmetano raspolažu svojim zakonskim i ustavnim pravima. U području profesionalne rehabilitacije, zapošljavanja i rada uz načelno naglašavanje prava na rad i slobodan izbor zanimanja, prava na pravedne uvjete rada i jednaku plaću za jednak rad te prava na osiguranje za slučaj nezaposlenosti prepoznaje se potreba promicanja zapošljavanja osoba s invaliditetom u redovitim radnim uvjetima te potreba kreiranja odgovarajućih poreznih mjera, kreditne politike i politike poticaja. Nadalje, istaknuta je potreba razvoja strategije zapošljavanja osoba s invaliditetom, osiguranja službi profesionalnog usmjeravanja, obučavanja, rehabilitacije i zapošljavanja, prilagođavanja obrazovnog sustava potrebama osoba s invaliditetom te ujednačavanja vrednovanja invaliditeta na način koji će spriječiti moguću diskriminaciju. Republika Hrvatska u svoj je pravni sustav ugradila niz međunarodnih konvencija vezanih uz područje koje je od posebnog interesa za osobe s invaliditetom. Unutar navedenih dokumenata, za područje rada i zapošljavanja osoba s invaliditetom važna je odluka iz 2003. godine kojom se ratificira 3 Ustav Republike Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10 i 85/10), dostupno na http://www.zakon.hr/z/94/ustav-republike-hrvatske 4 Zakon o radu (NN 149/09) - http://zakon.hr/z/307/zakon-o-radu 5 Zakon o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08), http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/340327.html 6 Deklaracija o pravima osoba s invaliditetom (NN 45/05), dostupno na http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/288434. html 16

Poticanje intenzivnijeg uključivanja osoba s invaliditetom na tržište rada - STUDIJA Konvencija o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom 7, a koju je 1983. godine donijela Međunarodna organizacija rada. Republika Hrvatska je, također, sudjelovala u izradi Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom koju je 2007. godine, kao jedna od prvih država, potpisala i ratificirala 8. Navedenom se konvencijom kroz 50 članaka želi unaprijediti, štititi i osigurati punopravno i ravnopravno uživanje svih ljudskih prava i temeljnih sloboda osoba s invaliditetom te poštivanje njihova dostojanstva. Pitanja rada i zapošljavanja osoba s invaliditetom integralni su dio Konvencije (čl. 27), a uz Konvenciju usvojen je i Fakultativni protokol kojim se uspostavlja sustav pojedinačnih pritužbi za osobe kojima je država povrijedila prava preuzeta Konvencijom. Na razini Vijeća Europe, ključni dokument koji usmjerava djelovanje europskih država na ovom području jest Akcijski plan Vijeća Europe za promicanje prava i potpunog sudjelovanja osoba s invaliditetom u društvu: poboljšanje kvalitete života osoba s invaliditetom u Europi 2006. 2015. Akcijski plan nudi 15 ključnih smjernica za unaprjeđenje svih temeljnih područja djelovanja koja su od interesa za osobe s invaliditetom, između ostalog, i za područja rehabilitacije, stručne naobrazbe te zapošljavanja osoba s invaliditetom. Zagrebačkom deklaracijom iz 2007. godine 9, Hrvatska je (uz 12 drugih zemalja 10 ) službeno prihvatila temeljna načela i strateške ciljeve Akcijskog plana Vijeća Europe. Izdvojene dokumente ovdje treba promatrati kao smjernice u procesu stvaranja i dorade zakonskoga i strateškoga okvira Republike Hrvatske, uz naglasak na važnosti uloge Europske Unije (EU), uslijed potrebe prilagodbe zakonodavnoga okvira pravnoj stečevini EU, ali i konzultativnih preporuka u ovom području 11. Najvažniji nacionalni zakon vezan uz ovo područje jest Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom 12 jer njime se na jednome mjestu prvi put objedinjuju pitanja koja proizlaze iz problematike profesionalne rehabilitacije, rada i zapošljavanja osoba s invaliditetom, i to kako slijedi: uređuju se pojmovi osoba s invaliditetom i osoba smanjene radne sposobnosti, tj. definira se krug potencijalnih korisnika, propisuju se prava osoba s invaliditetom na profesionalnu rehabilitaciju, određuju se uvjeti zapošljavanja i rada osoba s invaliditetom na otvorenom tržištu te pod posebnim uvjetima, određuju se osnivanje, djelatnost te upravna i stručna tijela u ustanovama za profesionalnu rehabilitaciju te u specijaliziranim radnim jedinicama zaštitnoj radionici i radnom centru, 7 Konvencija br. 159 o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, (NN međunarodni ugovori 11/03), dostupno na http://www.unizg.hr/uredssi/images/datoteke/konvencija_prof_rehabilitacija.pdf 8 Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom, (NN Međunarodni dio 06/07), dostupno na http://narodnenovine.nn.hr/clanci/medunarodni/2007_06_6_80.html 9 Zagrebačka deklaracija donesena je na Europskoj konferenciji visoke razine o Akcijskom planu Vijeća Europe za osobe s invaliditetom 2006. 2015.: Nacionalna provedba od politike prema praksi, pod pokroviteljstvom Vlade Republike Hrvatske., Tekst deklaracije dostupan je na http://www.mobms.hr/media/9215/zagrebacka%20deklaracija.pdf 10 Uz Albaniju, Austriju, Makedoniju, Bosnu i Hercegovinu, Bugarsku, Italiju, Moldaviju, Rumunjsku, Sloveniju, Srbiju, Tursku i Ukrajinu. 11 Rezolucije Vijeća ministara EU koje su utjecale na formiranje pravnoga i strateškoga okvira RH: Rezolucija Vijeća o jednakim mogućnostima zapošljavanja za osobe s invaliditetom (NN, 63/07); Rezolucija Vijeća o promicanju zapošljavanja i socijalne integracije osoba s invaliditetom (NN 63/07); Rezolucija Vijeća Mogućnost pristupa kojom se poboljšava uključivanje osoba s invaliditetom u društvo temeljeno na znanju (NN 63/07); Rezolucija Vijeća o jednakim mogućnostima obrazovanja i izobrazbe za učenike i studente s invaliditetom (NN 63/07); Rezolucija Vijeća o dostupnosti kulturne infrastrukture i kulturnih aktivnosti osobama s invaliditetom (NN, 63/07) 12 Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN 143/02, 33/05), dostupno na www. institutzasigurnost.hr/propisi/p-41.pdf 17

Poticanje intenzivnijeg uključivanja osoba s invaliditetom na tržište rada - STUDIJA navode se moguće vrste olakšica i poticaja pri zapošljavanju osoba s invaliditetom, najavljuje se osnivanje i definiraju se uloga i način financiranja Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, predviđa se odgovornost za povrede odredaba Zakona u obliku novčane kazne. U nastavku navodimo definicije pojmova osoba s invaliditetom i osoba smanjene radne sposobnosti, preuzete iz Zakona: 1. Osoba s invaliditetom je prema ovom Zakonu svaka osoba kod koje postoji tjelesno, osjetilno ili mentalno oštećenje koje za posljedicu ima trajnu ili na najmanje 12 mjeseci smanjenu mogućnost zadovoljavanja osobnih potreba u svakodnevnom životu. 2. Osoba s invaliditetom smanjenih radnih sposobnosti je osoba čiji invaliditet u odnosu na sposobnosti osobe bez invaliditeta jednake ili slične životne dobi, jednake ili slične naobrazbe, u jednakim ili sličnim uvjetima rada, na jednakim ili sličnim poslovima ima za posljedicu trajnu ili na najmanje 12 mjeseci smanjenu mogućnost radno se osposobiti i zaposliti i raditi na tržištu rada pod općim uvjetima. 3. Iznimno, osobom s invaliditetom smanjenih radnih sposobnosti može se smatrati i osoba s invaliditetom čiji je radni učinak u granicama očekivanog, ali se na temelju smanjenih stvarnih i procijenjenih općih sposobnosti takve osobe ocijeni da je to u interesu očuvanja njezinih tjelesnih, osjetilnih i mentalnih sposobnosti. U smislu odredaba članka 2. ovoga Zakona, osoba s invaliditetom smanjenih radnih sposobnosti je: osoba s invaliditetom, korisnik novčane naknade do zaposlenja koja je to pravo na profesionalnu rehabilitaciju ostvarila na temelju propisa o socijalnoj skrbi, osoba s profesionalnom nesposobnošću za rad koja je pravo na profesionalnu rehabilitaciju ostvarila prema propisima o mirovinskom osiguranju, osoba koja je ostvarila pravo na profesionalnu rehabilitaciju prema propisima o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata, osoba koja je ostvarila pravo na profesionalnu rehabilitaciju prema propisima o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, učenik s teškoćama u razvoju koji je pravo na profesionalnu rehabilitaciju ostvario i učenik s većim teškoćama u razvoju prema propisima o srednjem školstvu, osoba s invaliditetom starija od 21 godine koja pravo na profesionalnu rehabilitaciju ili rad ne može ostvariti prema propisima iz točke 1. do 4. ovoga članka. Osim u razvoju pravnog okvira, područje profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom prepoznato je i u strateškim dokumentima. Na temelju Zajedničkog memoranduma o prioritetima politike zapošljavanja Republike Hrvatske (Joint Assessment of the Employment Policy Priorities JAP), pripremljenog u suradnji s Europskom komisijom, a u okviru Pretpristupne strategije Europske Unije za Republiku Hrvatsku na području zapošljavanja i socijalnog uključivanja, donesen je Nacionalni plan za poticanje zapošljavanja za 2009. i 2010. godinu. Njime se utvrđuju osnovna načela državne politike zapošljavanja, utvrđuju se odgovornosti te definiraju zadaće nadležnih tijela državne uprave i javnih ustanova u provedbi Plana, uz poticanje međusobne suradnje. Intervencije unutar Nacionalnog plana za poticanje zapošljavanja, u smislu motiviranja, obrazovanja i sufinanciranog zapošljavanja, usmjerene su izričito i prema osobama s invaliditetom koje se ističu 18

Poticanje intenzivnijeg uključivanja osoba s invaliditetom na tržište rada - STUDIJA kao jedna od ranjivih skupina u pogledu razmatranja problematike dugotrajne nezaposlenosti. Određivanje osoba s invaliditetom kao rizične skupine u problematici zapošljavanja, prepoznato je i u Zajedničkome memorandumu o socijalnom uključivanju Republike Hrvatske (Joint Inclusion Memorandum JIM) iz 2007. godine, kojim su Hrvatska i Europska komisija usuglasile ključne izazove što stoje na putu unaprjeđenja socijalne zaštite i socijalnoga uključivanja te prioritete, mjere i analize koje treba provesti. Iz tog razloga, ova dva memoranduma treba promatrati kao važnu podlogu u sektoru socijalne politike i zapošljavanja s relevantnošću za osobe s invaliditetom te sa snažnim utjecajem na određivanje i definiranje nacionalnih smjernica razvoja. Središnji strateški dokument u ostvarivanju prava osoba s invaliditetom jest Nacionalna strategija izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom 2007. 2015. godine 13 koja je zamijenila raniju Nacionalnu strategiju jedinstvene politike za osobe s invaliditetom 2003. 2006. Strategija je organizirana u 15 područja djelovanja 14, a područje profesionalne rehabilitacije, zapošljavanja i rada čini jedno od njih. U razradi problema, osim stavljanja naglaska na rad i zapošljavanje osoba s invaliditetom kao na jedno od temeljnih ljudskih prava, Strategija naglašava ekonomsku isplativost aktivnog angažmana u ovom području s ciljem da osobe s invaliditetom pridonose, a ne samo koriste sredstva državnog proračuna. Strategija sadržava osam mjera u ovom području s istaknutim nositeljima provedbe, aktivnostima, rokovima i indikatorima provedbe za svaku od njih: evaluaciju primjene postojeće zakonske regulative i aktualne politike u području rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom koju će provesti nezavisno tijelo, osigurati mehanizme zaštite od diskriminacije u području zapošljavanja i rada osoba s invaliditetom, osnovati regionalne centre za profesionalnu rehabilitaciju, omogućiti pristup osoba s invaliditetom profesionalnom usmjeravanju (profesionalna orijentacija) bez obzira na životnu dob, obrazovanje i radni status, provoditi senzibilizaciju poslodavaca te ih poticati na zapošljavanje osoba s invaliditetom, osigurati učinkovite mjere za poticanje samozapošljavanja, odgovarajućih oblika zapošljavanja i zadržavanja zaposlenja osoba s invaliditetom na svim razinama, utvrditi modele pri zapošljavanju osoba s invaliditetom koje se ne mogu zaposliti na otvorenom tržištu rada bez potpore (agencije, zadruge, radionice udruga za osobe s invaliditetom, radni asistent) i osigurati mjere provođenja potpore pri zapošljavanju, poticati dodjelu državnih poticaja gospodarskim subjektima koji zapošljavaju osobe s invaliditetom. Do sada su dostupna dva izvješća o provedbi Strategije, za 2007. 15 i 2008. godinu 16, a novo izvješće za 2009. godinu imat će izmijenjenu strukturu izvještavanja (s novim indikatorima provedbe) jer utvrđeno je kako izvještavanje po aktivnostima nije uvijek adekvatno. Sukladno Nacionalnoj strategiji, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave dužne su, 13 Nacionalna strategija izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom 2007. 2015. godine (NN 63/07) 14 1. obitelj, 2. život u zajednici, 3. odgoj i obrazovanje, 4. zdravstvena zaštita, 5. socijalna skrb i mirovinsko osiguranje, 6. stanovanje i mobilnost, 7. profesionalna rehabilitacija, zapošljavanje i rad, 8. pravna zaštita i zaštita od nasilja i zlostavljanja, 9. informiranje, komunikacija i podizanje razine svijesti, 10. sudjelovanje u kulturnom životu, 11. sudjelovanje u političkom i javnom životu, 12. istraživanje i razvoj, 13. rekreacija, razonoda i šport, 14. udruge osoba s invaliditetom u civilnom društvu te 15. međunarodna suradnja. 15 Izvješće o provedbi Nacionalne strategije izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015. godine u 2007. godini 16 Izvješće o provedbi Nacionalne strategije izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015. godine u 2008. godini 19